NOVI ZAKON PO KOJEM SE PROVODE IZBORI ZA VIJEĆA I PREDSTAVNIKE TREBAO BI OJAČATI KAPACITETE MANJINSKE SAMOUPRAVA
Ovaj zakon, ako se dobro iščita otvara nove mogućnosti za manjinsku samoupravu, odnosno dovodi vijeća i predstavnike u poziciju da ih lokalne i regionalne vlasti moraju više uvažavati. I do sada su te obaveze postajale temeljem Ustavnog zakona ali ovaj novi zakon toj obavezi daje jednu novu snagu. Ali ovaj novi zakon obveza je i za same manjinske udruge i njihove institucije da veću pažnju posvete njegovoj implementaciji jer oko mnogih pitanja funkcioniranja manjinske samouprave ima dosta nerazumijevanja i zato nam je potrebna stalna edukacija. Mnogo je tu još posla i otvorenih pitanja pa i što se tiče samog Ustavnog zakona koji mnogi s pravom hvale, ali je činjenica da je donesen prije skoro 20 godina i da vrijeme donosi nove društvene i političke izazove i zahtjeve čemu se treba prilagođavati.
– Početkom svibnja održati će se peti po redu izbori za predstavnike manjinske samouprave ali prvi put prema novom Zakonu o izboru vijeća i predstavnika nacionalnih manjina kojega je Sabor nedavno usvojio. Savjet ( ali i mnogi drugi akteri manjinske politike ) dugo su sazivali i iščekivali donošenje ovog zakona. Sada kada je konačno tu kako ste zadovoljni novim zakonom, da li je ispunio vaša očekivanja i da li će i na koji način ovaj zakon doprinijeti unapređenju manjinske politike u hrvatskom društvu ?
Ako je netko zaista zadovoljan i sretan zbog donošenja ovog zakona onda smo to sigurno mi iz Savjeta. Dugo smo upozoravali na tu legislativnu prazninu jer su vijeća i predstavnici birani temeljem zakona o lokalnoj i regionalnoj samoupravi što nekorespondira s Ustavnim zakonom. Naravno ni jedan zakon nije idealna pa ni ovaj ali niz je tu pomaka i poboljšanja. Prvi put se jednim zakonom jedinstveno utvrđuje pitanja održavanja odnosno organizacije izbora, izborne promidžbe, naknade troškova itd., a oko svih tih pitanja u dosadašnjim izborima bilo je puno problema. Naš je cilj bio da se ovim zakonom osiguraju preduvjeti za kvalitetnije sudjelovanje nacionalnih manjina u javnim poslovima lokalne i regionalne samouprave putem vijeća i predstavnika, da imaju mogućnost aktivnog participiranja u općinama, gradovima i županijama i da kroz rješavanje svojih problema i ostvarivanja svojih interesa doprinose i ukupnom razvoju svojih zajednica u kojima žive.
NOVE MOGUĆNOSTI MANJINSKE SAMOUPRAVE
– Da li će zakon pomoći da predstojeći izbori budu održani uspješnije i kvalitetnije nego dosadašnji ?
Zakon će sigurno pomoći u popunjavanju onoga što smo prije nazvali pravnim prazninama jer se po prvi put sada sva tehnička pitanja izbora uređena jednim pravnim propisom i to je velika prednost. Međutim, rokovi su nam vrlo stisnuti. Od usvajanja zakona do novih izbora malo je vremena, ali moralo je tako biti da ne bi došlo do pravno neutemeljenog prekoračenja mandata vijeća i predstavnika. Ono što nas posebno brine jeste da smo se u tim stiješnjenim rokovima našli i u jednom medijskom vakuumu. Podsjetio bih bih da je Savjet na prošlim izborima samoinicijativno izdvojio sredstava za promidžbu ovih izbora i uz suradnju civilnih udruga (GONG i drugi ) organizirao njihovu prezentaciju i na HTV i lokalnim radio postajama, organizirao centralnu promidžbenu konferenciju o izborima u Zagrebu, tiskao posebni izborni bilten itd., a sada je promidžba isključivo u nadležnosti udruga i lokalnih samouprava i mislim da to u ovako kratkom vremenu nije saživjelo. Izbore prati medijski muk i to nije dobro i to nas brine. O izborima se govori samo u HTV multikulturalnoj emsiji «Prizma», a ostale televizije s nacionalnim koncesijama ove izbore uglavnom ignoriraju i tako se nacionalne manjine opet medijski getoiziraju. A ovi su izbori važni , naravno za manjine, ali i za društvo u cjelini. Ako su dobro organizirani, ako su kvalitetni ljudi izabrani, bolje će se rješavati i manjinska pitanja i problemi, a to je interes i i ukupnog društva, a ne samo manjina, jer se na takav način doprinosi i prosperitetu čitave zajednice. Dakle da još jednom naglasim , nismo zadovoljni s medijskim praćenjem, ali mislim da to ipak neće presudno utjecati na manjine jer one na ovim izborima biraju institucije kroz koje će artikulirati svoje interese i potrebe i stvarati preduvjete za unapređenje svog položaja i mjesta u društvu. Koliko znam mnoge udruge provode promidžbu, tiskali su materijale, pozivaju i animiraju članove svoje zajednice i mislim da će to dati rezultate. Na ovim izborima trebalo bi se birati više stotina vijeća nacionalnih manjina u općinama, gradovima i županijama (osjetno više nego na prethodnim izborima ) i biti će izabrano više tisuća članova manjinske samouprave. Mnogo je kandidata i koliko imamo uvida podignuti su kriteriji za izbor te očekujemo i kvalitetnije rezultate.
NEADEKVATNA MEDIJSKA PAŽNJA
– Osim što bi trebao doprinijeti boljoj organizaciji samih izbora mnogi očekuju da ovaj novi zakon doprinese i boljem funkcioniranju tzv. manjinske samouprave odnosno vijeća i predstavnika? Što je po vama do sada bio ključni problem funkcioniranja tih institucija do sada i kakve promjene očekujete?
Ovaj zakon, ako se dobro iščita otvara nove mogućnosti za manjinsku samoupravu, odnosno dovodi vijeća i predstavnike u poziciju da ih lokalne i regionalne vlasti moraju više uvažavati. I do sada su te obaveze postajale temeljem Ustavnog zakona ali ovaj novi zakon toj obavezi daje jednu novu snagu i mogućnost. Do sada je bilo dosta frustracija ljudi koji su djelovali kroz vijeća jer jednostavno nisu bili ozbiljno prihvaćeni već samo formalno i to je rađalo velika nezadovoljstva jer nije bilo konstruktivne komunikacije. Imamo naravno i dobrih pokazatelja, primjera dobre prakse ( u većim gradovima npr. ) ali to nije dovoljno. No ovaj novi zakon obveza je i za same manjinske udruge i njihove institucije da veću pažnju posvete njegovoj implementaciji jer oko mnogih pitanja funkcioniranja manjinske samouprave ima dosta nerazumijevanja i zato nam je potrebna stalna edukacija. Ovaj zakon bez sumnje pojačava kapacitete vijeća i predstavnika, ali i dalje ne rješava na potpuno zadovoljavajući način pitanja nadležnosti. Naime, vijeća i dalje ostaju samo u svojoj savjetodavnoj funkciji što nije malo, ali mi ćemo i dalje nastaviti borbu za boljim preciziranjem i jačanjem njihovih funkcija i uloga u lokalnoj i regionalnoj samoupravi . Poseban je problem i što još uvijek nemamo predviđene sankcije za jedinice lokalne i regionalne samouprave kojima bi se reguliralo da one uvažavaju ove institucije sukladno zakonskim odredbama. Ti do kraja nedefinirani odnosi onda otvaraju prostor da se mnoga manjinska pitanja u lokalnim sredinama politiziraju ( i preko manjinskih ali i većinskih stranaka ), a to nije u skladu s intencijama Ustavnog zakona i uopće manjinske politike u hrvatskom društvu. Mnogo je tu još posla i otvorenih pitanja pa i što se tiče samog Ustavnog zakona koji mnogi s pravom hvale, ali je činjenica da je donesen prije skoro 20 godina i da vrijeme donosi nove društvene i političke izazove i zahtjeve čemu se treba prilagođavati. Zato ćemo tražiti neke promjene, promjena će biti, ali sve ćemo to raditi odmjereno, realno, odgovorno i partnerski. Moramo doći u situaciju da manjinske institucije mogu djelovati efikasnije i kvalitetnije u zaštiti svojih prava ali i u funkciji i na dobrobit čitave zajednice u kojoj žive.
TREBAJU NAM PROMJENE
– Vlada je na svojoj zadnjoj sjednici pred Uskrs donijela odluku o imenovanju novih članova Savjeta za nacionalne manjine , ali je i vas ponovno potvrdila za predsjednika tog krovnog tijela manjinske politike. Da li novi saziv Savjeta donosi i neke potencijalne novine u radu ovog važnog tijela i što bi u budućem radu željeli potaknuti i unaprijediti?
Mislim da je u proteklih 17 godina od kada je na snagu stupio Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, temeljem kojega je Savjet i konstituiran, uza sve otpore, teškoće i nedostatke položaj nacionalnih manjina unaprijeđen i da su one postale nezaobilazni činilac i subjekt javne politike, a time su dobile i mogućnost da one same djelatno i stalno rade na ostvarivanju svojih prava i poboljšanju svoga položaja. Naravno, uvijek je u tom procesu vrlo važna i odgovornost većine. Pred nama je još mnogo problema koje se nekad kroz manjine i dvostruko prelamaju, kao specifični manjinski problemi ali i kao problemi hrvatskog društva u cjelini. Iako je hrvatski zakonodavni okvir, kada su u pitanju nacionalne manjine, jedan od boljih u Europi treba dalje raditi na njegovom poboljšanju i što je još važnije na nalaženju odgovarajućih mehanizama njegove uspješnije implementacije. S druge strane treba raditi na tome da se manjine održe, a to je često i složen i zahtjevan proces i posao s kojim šira javnost i nije uvijek adekvatno upoznata. Nije samo problem u stalno prisutnim tendencijama asimilacije, koji se objektivno ne mogu izbjeći ali im se treba adekvatno suprotstaviti, već i u činjenici da i manjine stare , da one imaju nekad i izraženije demografske probleme od većine, da mladi odlaze, da raste broj onih koji se iz raznih razloga ne identificiraju sa svojom nacionalnom zajednicom itd.. Manjine treba štiti i identitetski i kulturološki i zakonski i demografski, a istovremeno im omogućiti i poticati njihovu punu integraciju u hrvatsko društvo Savjet će na tome, budite uvjereni, uporno raditi tražeći odgovore na sve ove izazove.
PREDSJEDANJE EU IZAZOV JE I ZA MANJINSKU POLITIKU
– Nedavno su ponovno izrečene dosta oštre osude manjinskih predstavnika o neprihvatljivosti povijesnog revizionizma koji ugrožava kulturu tolerancije pa time predstavlja i svojevrsnu prijetnju manjinskim zajednicama. Prošlo je već više godina od kada je upravo Savjet i manjinski zastupnici u hrvatskom saboru među prvima javno upozorili na ove probleme iniciranjem donošenja poznate Deklaracije o nesnošljivosti i etnocentrizmu. Kako vidite aktualnu situaciju po tom pitanju danas?
Manjinama, kao i drugima, uvijek se može prigovoriti da prenaglašavaju neke stvari, da su preosjetljive, da preoštro osuđuju neke negativne pojave kojih ima i drugdje, ali evo npr. i u najnovijem izvješću američkog State Departmenta o stanju ljudskih prava . za 2018. pokazuje koliko smo bili nažalost u pravu kada smo u Deklaraciji upozoravali na ove probleme i na to kako će se oni reflektirati na hrvatsko društvo. Žalosna je činjenica da nam još uvijek apostrofiraju diskriminaciju prema pojedinim nacionalnim manjinama , poglavito Romima i Srbima, da upozoravaju na rastući govor mržnje, antisemitizam, na to da na javnoj televiziji gostuju ljudi koji negiraju zločinački karakter ustaških logora itsl. Manjinama je teško prihvatiti tu manufakturu revizionizma unutar koje se onda podgrijavaju i redukcionističke priče o pravima nacionalnih manjina iako to nema nikakvog političkog i demokratskog utemeljenja. Mislim da je krajnje vrijeme, na što upućuje i spomenuto izvješće State Depratmenta da i najviše državne i društvene strukture i institucije odnosno njihovi predstavnici jasno se i kritički odrede prema ovim pojavama i pokažu istinsku demokratsku i europsku opredijeljenost hrvatskog društva a ne da se stvara privid kako se mi kao društvo trudimo otići na stranu koja je apsolutni ne samo politički već i civilizacijski gubitnik.
– Hrvatska će iduće godine preuzeti predsjedanje EU . Kada je prošle godine preuzela predsjedanje VE manjinska pitanja istakla je među svoje prioritete. Očekujete li da će i u ovom slučaju manjinska politika dobiti odgovarajući tretman?
Predsjedanje EU je velika stvar čiji značaj i potencijal mnogi još i ne razumiju, ali i velika obveza. Unija ima svoja zacrtana pravila funkcioniranja, ali u određenom momentu vi postajete lider koji može nametnuti određena pitanja i potaknuti određena politička rješenja. U tom kontekstu mislim da će hrvatsko vodstvo biti prilika da se podignu neki standardi pa tako i standardi zaštite nacionalnih manjina.
SAVJET JE STALNO PODIŽUĆI STANDARDE MANJINSKIH PRAVA DOPRINOSIO I HRVATSKOM PUTU U EUROPU
– Faktički ste na čelu Savjeta od osnutka tog tijela 2002. godine. Prošle su različite vlade ali sve su vam iskazivale povjerenje. Kako vidite to priznanje?
Teško je govoriti o sebi, neugodno i nezgodno, ali eto nekad se mora … Ja nisam stranački čovjek i manjinskom sam se problematikom bavio puno prije nego mnogi drugi i puno prije nego sam i došao na čelo Savjeta. Činjenica da me je više vlada potvrdilo na ovoj funkciji ja prije svega doživljavam kao priznanje Savjetu za njegov rad svih ovih godina , u periodu kada se nova manjinska politika , bitno narušena nesretnim ratnim okolnostima, gradila skoro od temelja i kada se ona europski profilirala te na dvostruki način, i prema manjina u Hrvatskoj ali i prema međunarodnoj zajednici te svjedočila o našem demokratskom potencijalu i opredjeljenju. Savjet je kroz svoj rad svih ovih godina strpljivo, ali i uporno, odlučno i principijelno podizao standarde zaštite i razvoja manjinskih prava i tako davao svoj prilog otvaranju i trasiranju hrvatskog puta u Europu, a to je ujedno bila i garancija daljnjeg razvoja i zaštite manjinskih prava. Želim naglasiti da smo uvijek kroz rad Savjeta isticali dvosmjerni karakter manjinske politike i tako sam ja nastojao i voditi Savjet, kao tijelo dvostrukog legitimiteta, da smo predlagani i birani od naših manjinskih zajednica ali i da nam povjerenje daju i predstavnici većine te da je naša uloga u rješavanju probleme , a ne u njihovom stvaranju i u tome uvijek tražimo podršku i partnerstvo vlade, ma koja ona bila. Mislim da je upravo ta politika prepoznata kao vrijednost i kvaliteta svih ovih godina pa je to priznanje i meni, na što sam izuzetno ponosan , ali još i više Savjetu kao temeljnoj instituciji naše manjinske politike.
OČUVANJE MANJINA ZAHTJEVAN JE ZADATAK
Iako je hrvatski zakonodavni okvir, kada su u pitanju nacionalne manjine, jedan od boljih u Europi treba dalje raditi na njegovom poboljšanju i što je još važnije na nalaženju odgovarajućih mehanizama njegove uspješnije implementacije. S druge strane treba raditi na tome da se manjine održe, a to je često i složen i zahtjevan proces i posao s kojim šira javnost i nije uvijek adekvatno upoznata. Nije samo problem u stalno prisutnim tendencijama asimilacije, koji se objektivno ne mogu izbjeći ali im se treba adekvatno suprotstaviti , već i u činjenici da i manjine stare, da one imaju nekad i izraženije demografske probleme od većine, da mladi odlaze, da raste broj onih koji se iz raznih razloga ne identificiraju sa svojom nacionalnom zajednicom itd.. Manjine treba štiti i identitetski i kulturološki i zakonski i demografski, a istovremeno im omogućiti i poticati njihovu punu integraciju u hrvatsko društvo.