I U OVIM TEŠKIM KRIZNIM VREMENIMA SAVJET UZ PODRŠKU VLADE ČINI SVE KAKO BI NEGATIVNE POSLJEDICE ZA NACIONALNE MANJINE BILE ŠTO MANJE

Intervju : Aleksandar Tolnauer , predsjednik Savjeta za nacionalne manjine RH :

I U OVIM TEŠKIM KRIZNIM  VREMENIMA SAVJET UZ PODRŠKU VLADE ČINI  SVE KAKO BI  NEGATIVNE  POSLJEDICE ZA NACIONALNE MANJINE BILE ŠTO MANJE

• Kako se ova situacija s korona virusom koji je pogodio sve segmente društva odrazila na programe i aktivnosti nacionalnih manjina ? Kako manjinske udruge i institucije trenutno djeluju ?

Naravno da su  organizacije, institucije, udruge nacionalnih manjina, svi subjekti manjinske politike pogođeni ovom situacijom kao i svi drugi segmenti društvenog života. Nisu tu manjine nikakav izuzetak. Ali isto tako treba odmah kazati da su se i svi subjekti manjinske politike počevši od naših udruga i  društava , saborskih zastupnika nacionalnih manjina , članova Savjeta i drugih koji djeluju u okviru manjinskih politika u našem društvu odmah, maksimalno angažirali i mobilizirali da koliko je to god moguće ublažimo ovo stanje i njegove negativne posljedice. Jasno je  da u ovom trenutku otpadaju i privremeno se obustavljaju mnoge manjinske aktivnosti ( ili barem njihovi dijelovi ) , manifestacije ,  javno djelovanje kulturnih , folklornih društava itd. ali  i dalje održavamo koliko je god moguće informativnu aktivnost , tiskane manjinske medije pa i sve drugo što je moguće, a u skladu s opće važećim  uredbama. Naravno, u svemu su prisutna i značajna financijska ograničenja i posebne procedure. Pri tome prvenstveno mislim na uredbu Vlade RH od 2. travanja o ograničavanju korištenja sredstava državnog proračuna za 2020.g  prema kojoj se i za naš segment djelovanja ( svi koji daju donacije )  za raspolaganje sredstvima iznad 10.000 kuna mora tražiti posebno odobrenje odnosno suglasnost Ministarstva financija.

• Savjet je i u ovim teškim i složenim okolnostima usvojio godišnje Izvješće o utrošku sredstava iz državnog proračuna za programe kulturne autonomije nacionalnih manjina za 2019. godinu Kada se i kako očekuje prijedlog rasporeda sredstava za tekuću 2020. godinu za programe kulturne autonomije . Što će se eventualno morati rezati , što je nužno nastaviti ?

 Prije svega želim reći kako s obzirom da raspodjelu sredstva za programe kulturne autonomije nacionalnih manjina  za 2020 nije bilo moguće donijet u previđenom i planiranom roku Savjet  je uz puno razumijevanje i potporu Vlade donio odluku da se sklopljeni predugovori sa udrugama i ustanovama nacionalnih manjina  koji se uobičajeno potpisuju za prva tri mjeseca tekuće godine ( do donošenja odluke o raspodjeli novih sredstava za  programa kulturne autonomije ) produžavaju i za slijedeća tri mjeseca –  travanj, svibanj i lipanj s time da će se isplatiti  sredstava u istim iznosima  navedenih u predugovorima, a koja su osigurana u Državnom proračunu Republike Hrvatske za 2020. godinu i projekcije za 2021. i 2022. godinu . Pri tome smo izričito naglasili  da se doznačena sredstva akontacija po predugovorima mogu koristiti isključivo za najneophodnije indirektne (režijske) troškove a samo za programe informiranja se mogu koristiti sredstva akontacija isključivo za tiskovine koje su bile odobrena za prošlu godinu. Pri tome smo još jednom  zatražili da se sredstva koriste krajnje racionalno iz razloga što  isplata sredstava za naredna razdoblja  ovise  isključivo  o  mogućnostima Državnog proračuna.  Mi smo dalje usvojili godišnje Izvješće o utrošku sredstava iz državnog proračuna za programe kulturne autonomije nacionalnih manjina za 2019. godinu i to nam je bio preduvijet da na sjednici Savjeta koja je upravo održana donesemo i prijedlog  rasporeda sredstava ( u iznosu od  41.995.000,00 kuna )  za tekuću 2020. godinu za programe kulturne autonomije, ali sada ostaje da vidimo kako će teći realizacija.

• Da li će i u kojoj mjeri i udruge i institucije nacionalnih manjina biti pogođene financijskim rezovima i redukcijama koje očekuju mnogi i u javnom i u privatnom sektoru?

Sigurno je da će do redukcija doći. To je jednostavno u ovoj teškoj situaciji nemoguće izbjeći i to će pogoditi čitavo društvo i sve njegove segmente i nacionalne manjine tu ne mogu biti izuzetak. Mi smo naravno utvrdili da tako kažem teorijski plan raspodjele svih sredstva koje su nam odobrene za programe kulturne autonomije ali kako će ići praktična realizacija to tek ostaje da se vidi. Naravno nadamo se i određenom razumijevanju Vlade, pa da tako kažem i određenoj pozitivnoj diskriminaciji kako neki vrlo osjetljivi segmenti kulturne autonomije nacionalnih manjina ne bi bili osjetno ugroženi. Ali, mi smo istovremeno potpuno realni i svjesni situacije u kojoj se mogu očekivati i bolni i teški rezovi.

• Može li taj pristup ( koji se u mnogočemu nažalost čini neizbježnim ) donijeti  značajnije negativne posljedice kada je u pitanju društveni položaj te daljnje ostvarivanje i razvoj manjinskih prava ?

Nadam se da neće. Mislim da su ovi teški trenuci općedruštvene krize , krize u kojoj smo svi na neki način pogođeni i potencijalno ugroženi, razvija jedan veći nivo solidarnosti i (želim vjerovati) pridonosi jednoj novoj kvaliteti društvene tolerancije jer jednostavno lakše i spoznajemo dimenzije i vrijednosti naše šire povezanosti pred kojom  se mnoge naše predrasude  lakše slamaju i padaju, a to doprinosi boljem razumijevanju i prihvaćanju drugoga. Naravno nisam prorok i stvarnost može okrutno demantirati ali zasada mislim da vlada jedno pozitivno društveno ozračje koje će nam svima trebati i dobro doći u suočavanju s problemima i posljedicama koja tek dolaze.

• Da li ova kriza na jedan specifičniji i teži način pogađa nacionalne manjine ( ili bar neke od njih poput romske ) u odnosu na ukupnu populaciju ? Već je bilo upozorenja da su neke nacionalne manjine odnosno djeca pripadnika pojedinih nacionalnih manjina u dosta teškoj situaciji kada je u pitanju realizacija tzv. škole na daljinu ( opet se apostrofira romska nacionalna manjina ). Razmišlja li se o poduzimanju nekih dodatnih mjera na tom planu ?

Apsolutno. Takvi problemi realno postoje. Koristim priliku da istaknem  hvale vrijednu inicijativu koju je pokrenula profesorica Antonija Petričušić , članica Nadzornog odbora HRT i članica Savjetodavnog odbora Vijeća Europe za praćenje ostvarivanja Okvirne Konvencije , a koja je alarmirala u prvom redu  Ministarstvo znanosti i obrazovanja te samu Hrvatsku televiziju da se u okviru „Škole na trećem“ (tzv. škole na daljinu koja morala biti uspostavljena u ovim okolnostima ) posebno obrati pažnja na  probleme djece koja ne znaju ili nedovoljno znaju hrvatski jezik (pojedini  pripadnici  manjinskih zajednica , posebno romska djeca ali i djeca azilanta i izbjeglica ) te je zatražila dodatne napore relevantnih institucija da se toj djeci osigura poučavanje hrvatskog jezika kako bi mogli ostvarivati i sva druga elementarna obrazovna prava. To je vrlo vrijedna i odgovorna inicijativa koja ima našu punu podršku i mi čak smatramo ( a i sami smo svojevremeno to razmatrali )  da bi tu inicijativu trebalo dugoročno i kontinuirano osmisliti i osigurati joj svu potrebnu institucionalnu, organizacijsku i financijsku podršku.

Nažalost, potencijalni problemi pa i određene opasnosti kada je u pitanju romska nacionalna manjina time nije iscrpljeni. Nedavno je saborski zastupnik Veljko Kajtazi govorio o potencijalnim opasnostima prodora korona virusa u specifična romska naselja.

No, to sve skupa još jednom govori o jednom  pogrešnom pristupa u kojem nažalost pojedini problema u fokus šire javnosti dolaze tek kada ih neka kriza zaoštri.

• Mogu li i institucije nacionalnih manjina računati na posebnu i dodatnu pomoć iz fondova EU kao i mnogi drugi društveni segmenti ?

Pa nadamo se,  kao i svi drugi. Iako treba biti realan i biti svjestan toga da će europska pomoć biti usmjerena prije svega na gospodarstvo. No sigurno će se naći prostora i za druga područja. Pri tome je važno da budemo pripremljeni jer će kriteriji za dodjelu bilo kakvih europskih sredstava i pomoći sigurno biti vrlo rigorozni. Jednostavno biti će i previše zahtjeva, a sigurno ni izdaleka ne i dovoljno sredstava.

Ovaj put  se nakon  nekoliko godina ponovno organizira zajednička komemoracija u ustaškom, nacističkom koncentracijskom logoru Jasenovac. Kako na to gledate ?   

 Pa to je u ovoj situaciji jedna posebno dobra i vrijedna stvar. Da se poslužimo malo narodnom mudrošću, odnosno kako bi narod rekao „svako zlo za jedno dobro „. Već sam prije, kada smo govorili o mogućim narušavanjima manjinskih prava, istako kako ova specifična kriza možda više jača solidarnost i toleranciju nego što izaziva netrpeljivost. I zajednička komemoracija u Jasenovcu jedan je simbolični pokazatelj toga. Pokazatelj da su pred značajnim egzistencijalnim i civilizacijskim pitanjima neki sukobi izlišni ili da ih , kada ih i imamo , možemo puno produktivnije rješavati. Čini mi se značajnim podsjetiti da je predsjednik  Vlade Andrej Plenković još početkom veljače otvorajući  izložbu “Ako tebe zaboravim… – Holokaust u Hrvatskoj 1941. – 1945. / zadnje odredište Auschwitz”, istaknuo da je njome iskazana poruka da zaborava ne smije biti jer je zaborav zločina negiranje čovjeka i njegove ljudskosti, pojasnivši pri tome kako zaboravljamo svaki put kad kao pojedinci ili kao zajednica propustimo ustati protiv bilo kojeg oblika diskriminacije i kad ne ustanemo jasno i glasno u zaštitu ljudskoga dostojanstva, ravnopravnosti i dijaloga, a u ovom slučaju zaboravljamo  i kada propustimo jasno progovoriti o holokaustu i  posljedicama totalitarnog i rasističkog ustaškog režima u Hrvatskoj od 1941. do 1945. godine.

 

S predsjednikom Savjeta za nacionalne manjine RH razgovarao: Stojan Obradović (Institut STINE)