Na izborima za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina koji su održani 7. svibnja , 6. po redu od kada je ta institucija uvedene Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina, izabrano je tek nešto manje ovih tijela manjinske samouprave nego na prethodnim izborima održanim 2019. godine. A to se, s obzirom na stalne organizacijske probleme koje prate ove izbore te činjenicu da je zbog pada udjela nacionalnih manjina u stanovništvu pao i broj vijeća i predstavnika koji se biraju može smatrati solidnim rezultatom.
Pravo glasa imalo je oko 235.000 pripadnika nacionalnih manjina ( oko 20ak tisuća manje nego na prethodnim ). Raspisani su izbori za 451 vijeće i 141 predstavnika, a shodno istaknutim kandidaturama, biralo se 339 vijeća te 106 predstavnika i to u 201 jedinici lokalne i regionalne samouprave: u 19 županija i Gradu Zagrebu, u 65 gradova i 116 općina. Vijeća su birale 14 nacionalnih manjina, a predstavnike njih 19 a za članove vijeća i predstavnike bilo je kandidirano skoro 5800 pripadnika nacionalnih manjina. Na prethodnim izborima 2019. godine bilo je izabrano 352 manjinska vijeća i 108 predstavnika.
Izlaznost na izborima bila je relativno niska , ali ne bitno manja nego npr . na prethodnim izborima . Iako još nisu objavljeni konačni službeni podaci izlaznost na ovim izborima kao i na prethodnim kretala se oko 10 posto. U gradovima 9. 3 , u županijama 10.3 i u općinama 18, 7 posto ( na prethodnim izborima odaziv je u gradovima bio oko 11, u županijama 12, a u općinama 23 posto ).
Niska izlaznost sigurno je bila vezana i uz malu i nedovoljnu informiranost te organizacijske probleme ( mali broj i neadekvatnost biračkih mjesta ) koji stalno prate ove izbore. No, i ovako dio pripadnika nacionalnih manjina odlučio je izabrati svoje predstavnike i time manjinskim politikama na nivou lokalnih i regionalnih samouprava dati i legalitet i legitimitet. A nova vijeća trebala bi se konstituirati i početi s radom sa srpnjom ove godine.
Za ostvarivanje manjinskih prava brojke ne smiju biti presudan faktor pa tako ni izlaznost na izborima nije ključni pokazatelj značaja vijeća i predstavnika. Mnogo je značajnija dobra praksa njihova rada koje ima u mnogim sredinama. Na žalost njihova potencijalna uloga nije dovoljno shvaćena i osviještena iako se pokazuje i potvrđuje da su vijeća i predstavnici vrlo važan instrument manjinske politike. Oni su birani i izabrani da imaju legalitet i legitimitet i da iz te pozicije mogu nastupati kao ravnopravni partneri lokalnim i regionalnim strukturama vlasti i biti vrednovani u uvažavani shodno svom radu i programima koji rješavajući manjinske probleme često doprinose ukupnoj kvaliteti života u mnogim lokalnim sredinama odnosno dobrobit i manjine i većine.