Intervju: Aleksandar Tolnauer, predsjednik Savjeta za nacionalne manjine RH

UNATOČ KRIZI UZ PODRŠKU VLADE OČEKUJEMO DALJNJI NAPREDAK U ZAŠTITI I RAZVOJU MANJINSKIH PRAVA

Borimo se da  programi i projekti nacionalnih manjina što manje trpe posljedice ove teške krize i u tome imamo značajnu podršku i razumijevanje i prethodne i sadašnje Vlade.Ali za to se posebno treba  zahvaliti i našim udrugama i institucijama nacionalnih manjina jer one nama odgovornim, transparentnim i produktivnim trošenjem sredstava za kulturne projekte daju i ključne argumente u borbi za dobivanje tih sredstava. Nacionalne manjine s vladom razvijaju partnerski odnos i to se pokazalo vrlo produktivnim za unapređivanje  manjinskih prava. Novi Operativni programi za nacionalne manjine za razdoblje 2020.- 2024. koji su u izradi trebali bi osigurati još bolje mehanizme njihove provedbe,  a veliki dio planova i sadržaja Operativnih programa ne odnosi se samo na nacionalne manjine u njihovim sredinama nego donose korist čitavoj lokalnoj zajednici i manjinskom i većinskom stanovništvu. I to treba naglasiti i to šira javnost mora znati.

  • Protekla godina bila je jedna od najturbulentnijih i najsloženijih za sve pa i za nacionalne manjine. Na početku smo imali rekordno izdvajanje sredstava državnog proračuna za kulturnu autonomiju nacionalnih manjina, a onda je došla korona kriza i mnoge aktivnosti i programe nacionalnih manjina dovela u pitanje. Kako su institucije i organizacije nacionalnih manjina i naravno sam Savjet za nacionalne manjine kao krovna udruga manjinske politike u hrvatskom društvu reagirali na ove teške izazove?

Naravno da su organizacije, institucije, udruge nacionalnih manjina, svi subjekti manjinske politike pogođeni ovom situacijom kao i svi drugi segmenti društvenog života. Nisu tu manjine nikakav izuzetak. Ali isto tako, treba odmah reći da su se i svi subjekti manjinske politike, počevši od udruga i društava, saborskih zastupnika nacionalnih manjina, članova Savjeta i drugih koji djeluju u okviru manjinskih politika u našem društvu, odmah maksimalno angažirali i mobilizirali da, koliko je to god moguće, ublažimo ovo stanje i njegove negativne posljedice. Jasno je da su pojedine aktivnosti i programi nacionalnih manjina ( ili barem njihovi dijelovi) kao što su manifestacije, javno djelovanje kulturnih, folklornih društava itd. bili reducirani, odgođeni ili otkazani, ali i dalje su upražnjavane i održavane, koliko je god to bilo moguće, neke druge aktivnosti da samo spomenemo informativne, kulturološke i slične projekte pa i sve drugo što je moguće, a u skladu s opće važećim uredbama.

Treba podsjetiti da je Vlada za ovu godinu bila odobrila povećanje sredstva za projekte kulturne autonomije nacionalnih manjina za čak 21 posto. To je najveće povećanje do sada, tako da su ukupno odobrena sredstva za programe kulturne autonomije nacionalnih manjina za ovu godinu iznosila čak 42. 995. 000,00 kn. I sada, ono što je najvažnije istaknuti u ovom momentu, Vlada je i u ovoj teškoj situaciji pokazala razumijevanje za nacionalne manjine te u prvom rebalansu proračuna ta sredstava nisu smanjena ni za jednu kunu. Sredstva su u cijelosti raspoređena prema našim javnim i transparentnim kriterijima i naše informacije s terena govore da su institucije i organizacije nacionalnih manjina izuzetno pozitivno reagirale, jer, objektivno govoreći, svatko je očekivao rezove i smanjivanje sredstava.

U tom kontekstu posebno želim istaći da je Savjet, kako bi što racionalnije, odgovornije i produktivnije upotrijebio dodijeljena sredstva za razvoj kulturne autonomije nacionalnih manjina, još u srpnju ove godine donio Dopune Kriterija financiranja i ugovaranja programa kulturne autonomije nacionalnih manjina i metodologije praćenja i vrednovanja financiranih programa. Tim dopunama je istaknuto da će, u slučaju nastupanja posebnih okolnosti koje ugrožavaju normalno funkcioniranje života i društva, kao što je to u, našem slučaju, epidemija CoVID-19 odnosno korona, ili posljedice uzrokovane elementarnim nepogodama kao što je to bio zagrebački potres koje otežavaju ili onemogućuju određene planirane aktivnosti, projekte i manifestacije nacionalnih manjina u okviru njihovih programa ostvarivanja kulturne autonomije, biti omogućeno korištenje 80 posto sredstava za te programe za nabavu opreme te stvaranje prostornih i drugih uvjeta za djelovanje. To su mnoge manjinske institucije i organizacije pozdravile i dočekale s velikim olakšanjem, a mogu vam reći da su za taj model korištenja sredstava u ovim teškim vremenima i situacijama, kada planovi i programi mogu u hipu biti dovedeni u pitanje, ili prisiljeni na promjene i redukcije i drugi pokazali veliki interes.

POSEBNI KRITERIJI I ODGOVORNOST ZA KORIŠTENJE SREDSTAVA

  • Kako manjinske udruge i institucije sada djeluju? Obnavljaju li se aktivnosti i programi? Nadoknađuju li se zaostaci ili se planirane aktivnosti ostavljaju za neka bolja vremena?

Sigurno je da će do određenih redukcija doći. To je jednostavno u ovoj teškoj situaciji nemoguće izbjeći. To će pogoditi čitavo društvo i sve njegove segmente i nacionalne manjine tu ne mogu biti izuzetak. Mi smo utvrdili, da tako kažem, teorijski plan raspodjele svih sredstava koja su nam odobrena za programe kulturne autonomije, ali kako će ići praktična realizacija to tek ostaje da se vidi. Naravno, nadamo se i dalje određenom razumijevanju Vlade pa i određenoj pozitivnoj diskriminaciji, kako neki vrlo osjetljivi segmenti kulturne autonomije nacionalnih manjina ne bi bili osjetno ugroženi. Ali, mi smo istovremeno potpuno realni i svjesni situacije u kojoj se mogu očekivati i bolni i teški rezovi.

A kada već govorimo o sredstvima onda se osim Vladi posebno treba zahvaliti upravo našim udrugama i institucijama nacionalnih manjina, jer one nama daju osnovu i ključne argumente u borbi za dobivanje tih sredstava ( jer nema tu automatizma i „ bankomat“ sistema, za sredstva se treba izboriti i to je često duga i mukotrpna borba ). Ali kada imate udruge koje odgovorno troše ta sredstava, kada imate udruge koje svojim projektima, recimo sa svojim matičnim zemljama, bitno doprinose ukupnom razvoju svojih sredina i šire zajednice onda je to znatno lakše postići i naići na razumijevanje i Vlade i drugih institucija.

  • Može li taj pristup smanjivanja sredstava i aktivnosti ( koji se u mnogočemu nažalost čini neizbježnim ) donijeti značajnije negativne posljedice kada je u pitanju društveni položaj te daljnje ostvarivanje i razvoj manjinskih prava?

Nažalost uvijek postoje pokušaji redukcije i revizije dosegnute razine manjinskih prava. Oni se posebno zaoštravaju ne samo u vremenima krize već se ciklički obnavljaju i u gotovo svakom predizbornom periodu. Tako smo opet imali prilike slušati stare priče kako su manjinska prava prenormirana, kako nitko nema toliko prava u Europi kao naše manjine itd. i tsl. Međutim, ako se malo bolje pogledaju neke prakse europske manjinske politike vidjelo bi se da to nije točno i da još ima prostora i za poboljšavanje naše manjinske politike i jačanje prava nacionalnih manjina, a ne njihovu redukciji kao što traže neke, vjerujem epizodne, političke snage. Jedan od potpuno pogrešnih stavova te redukcionističke politike prema nacionalnim manjinama je stalno upiranje prstom u manjinske zastupnike. Istovremeno, malo tko govori o činjenici da predstavnici nacionalnih manjina na mnogim stranačkim listama faktički ne postoje te da o mnogim manjinskim problemima, nažalost, u pravilu govore tek manjinski zastupnici dok većina o tome šuti. Dok imamo takvu situaciju normalno je i da imamo i posebne manjinske predstavnike u Saboru, ali vas uvjeravam da nitko ne bi bio zadovoljniji od samih nacionalnih manjina ako bi nestali razlozi za njihovo posebno predstavljanje i zastupanje.

MANJINE JAČAJU DRUŠTVENI I POLITIČKI  SUBJEKTIVITET

  • Postoji li bojazan da se s eventualnim razvojem krize ugrozi i nivo stečenih manjinskih prava?

Istina je, krize se u pravilu najviše lome preko onih ranjivijih, slabijih, a u njih spadaju i nacionalne manjine. Međutim, treba jasno reći i da je hrvatsko društvo uza sve nedostatke pa i pojedine defekte, ako hoćete, ostvarilo određeni demokratski razvoj i napredak te da se to održava i na poziciju nacionalnih manjina koje su danas aktivno prisutne u javnom, političkom i kulturnom životu. Pa i kada dolazi do nekih incidentnih i konfliktnih situacija, koje još uvijek pokazuju neke naše neprevladane društvene i političke traume, ali i naš politički i kulturni primitivizam, kao i nedostatak jasne političke svijesti i odgovornosti i u visokim sferama naše politike, manjine u svemu tome nisu tek puka pasivna žrtva već imaju svoj politički subjektivitet i mogu se aktivno takvim pojavama i procesima suprotstaviti. Naravno, bilo bi puno bolje kada bi u tome imali i jednu širu društvenu i političku podršku koja prečesto izostaje, ali mislim da ćemo s vremenom razviti i ojačati društveni senzibilnost za te probleme. Punopravni smo članovi Europske unije i neke značajne europske vrijednosti morat ćemo do kraja usvojiti i implementirati.

  • Zastupnici nacionalnih manjina dali su podršku novoj Vladi premijera Andreja Plenkovića i ušli u koaliciju s vladajućom strankom. I u prethodnom mandatu zastupnici nacionalnih manjina podržavali su Vladu. Je li ovom koalicijom došlo do još preciznijeg i transparentnijeg odnosa aktualne vlasti i nacionalnih manjina, do nove kvalitete odnosa? Očekuje te li neke značajnije razlike u odnosu na prethodni mandat?

Razlike su već vidljive. Ponajprije iz nezadovoljstva onih koji se protive da nacionalne manjine mogu odgovorno i produktivno sudjelovati u političkom životu na dobrobit čitavog društva, a ne samo svojih partikularnih interesa.

Još uvijek ima tendencija vezanih za tzv. novi suverenizam koji je opterećen ratnom retorikom, koja odaje dojam da je rat još u tijeku, a to sve skupa logično dovodi do osjećaja prikraćenosti, izdaje, nepravde, zavjere, što svakako opterećuje odnos prema drugim i drugačijim, otvara prostor govoru mržnje i radikalizma, što onda u veliko opterećuje demokratske procese u našem društvu. Još uvijek se u potpunosti ne shvaćaju suvremeni demokratski procesi te onda ni uloga, značaj i pozicija nacionalnih manjina. Naravno da ratna zbivanja treba obilježavati, memorirati i poštivati, ali ona ne mogu biti kriterij svih društvenih odnosa posebno kada neki njegovi negativni repovi ponovno udaraju po nacionalnim manjinama, najprije srpskoj, a onda se to prenosi i na druge. Istina, nama je nužan i nasušno potreban dijalog, a dijalog nije tek isprazna forma već vrlo zahtjevna metoda koja pretpostavlja najprije ravnopravnost, pažljivost i usredotočenost, pristojnost i učtivost (a puno puta smo svjedočili da upravo to izostaje u odnosu na nacionalne manjine ), toleranciju te odgovornu argumentaciju. Takvu kulturu dijaloga, nažalost, uglavnom još nemamo niti je mnogi poznaju, shvaćaju i prakticiraju pa onda i nemamo uspjeha u rješavanju mnogih društvenih problema, napetosti pa i konfliktnih odnosa. To se naravno u značajnoj mjeri odnosi na manjine ili, ako hoćete, u nekim aspektima upravo na manjine. U upravljanju etničkim različitostima, koje su važne za svako društvo, velika je odgovornost većine, ali se to uspješno ostvaruje samo u istinskom dijalogu s manjinama. To je način na koji se osigurava šira društvena integracija i kohezija, društvena stabilnost i razvoj. I u tome je jedna od značajnijih vrijednost aktualne koalicije, a ne tek puko održavanje vlasti. Samo što to mnogi još ne shvaćaju. Među njima su i oni, koji, kada i ne bi ukidali prava nacionalnih manjina, bi ih rado ne samo u kulturnom već u političkom smislu izolirali i getoizirali.

MANJINSKA KOALICIJA S VLADOM  JE U FUNKCIJI OPĆEDRUŠTVENIH A NE SAMO PARTIKULARNIH INTERESA

  • Koliko je taj kontinuitet partnerskih odnosa s Vladom bitan za daljnji razvoj manjinskih prava ?

Što se tiče suradnje s ovom i prethodnom Vladom, za razliku od nekih prijašnjih, kao što je npr. bila ona Orešković-Karamarko koja je skoro manjine skinula s dnevnog reda pa nije uvažavala ni neke ključne zahtjeve, postavke i standarde Ustavnog zakona o nacionalnim manjinama, mi smo imali odličnu suradnju i očekujemo takav nastavak i daljnji razvoj. I tu nije samo riječ o tome da smo uspjeli dobiti i osjetno viša sredstva. Sredstava nekad ima više nekad manje, ali to nije jedini kriterij dobre suradnje. Kada se sve svede na sredstva onda brzo prevladaju stereotipi i predrasude kako je netko kupljen ili potkupljen i tsl. Ocijene o dobroj suradnji temeljimo na činjenici da smo uspjeli uspostaviti kvalitetan partnerski odnos i na tom partnerstvu, koje je bilo naslonjeno na koaliciju manjinskih zastupnika s Vladom, smo gradili odnose i rješavali probleme. To se pokazalo vrlo dobrom formulom i s time nastavljamo, nadam se još intenzivnije i kvalitetnije.

NOVI OPERATIVNI PROGRAMI  OSIGURAVAJU PRECIZNE MEHANIZME PROVEDBE I FINANCIJSKU  PODRŠKU

  • Kakve nove sadržaje i promjene nacionalne manjine konkretno očekuju od nove Vlade? Da li se nastavlja s Operativnim programima i u mandatu ove nove Vlade?

Vlada je još početkom rujna ove godine donijela odluku o izradi novih Operativnih programa za nacionalne manjine za razdoblje 2020. – 2024. u kojima treba odrediti mehanizme zaštite prava nacionalnih manjina i podršku djelovanja njihovim tijelima, a u skladu s Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina i ostalim manjinskim zakonima i propisima. Vlada je, dakle, zadužila potpredsjednika Vlade koji se bavi tim pitanjima da u suradnji sa svim relevantnim ministarstvima i vladinim institucijama napravi nove programe koji će između ostaloga obuhvatiti i uporabu jezika i pisma, kulturnu autonomiju, pristup medijima, samoorganiziranje i udruživanje, zastupljenost u zastupničkim tijelima, u javnim službama, pitanja regionalnog i gospodarskog razvoj važnog za manjine itd. U ovoj inicijativi je važno da su praktična metodološka i politička osnova ovih novih programa usaglašenost i odlučnost da oni moraju sadržavati vrlo konkretne i precizne mehanizme provedbe usvojenih mjera te financijsku podršku. To do sada nismo imali. Dobivamo dakle mehanizme koji garantiraju provedbu onoga što je dogovoreno s nacionalnim manjinama. To je važno i zbog druge stvari za koju se stalno zalažemo, što je naša dužnost i cilj, a to je da realizacija tih programa osigurava i jača participaciju pripadnika nacionalnih manjina u donošenju odluka od društvenog značaja, jer time osiguravamo socijalnu koheziju i razvoj društva. Učešće nacionalnih manjina u tom javnom kulturnom i političkom životu jeste dodatni kriterij za ostvarivanje vladavine prava u jednom društvu i njegov ukupni prosperitet. Veliki dio planova i sadržaja Operativnih programa ne odnosi se samo na nacionalne manjine u njihovim sredinama nego donose korist čitavoj lokalnoj zajednici i manjinskom i većinskom stanovništvu. To treba naglasiti i to šira javnost mora znati. Također, mislim da treba istaći kako je aktualna Vlada konačno prepoznala govor mržnje ( koji često u prvom redu i najviše pogađa upravo nacionalne manjine ) kao težak i opasan društveni problem te će na tom planu sigurno početi vući prave i odgovorne poteze koji će potaknuti širu društvenu mobilizaciju u borbi protiv tog zla.

  • Što se konkretno očekuje od Borisa Miloševića, potpredsjednika Vlade iz redova nacionalnih manjina?

Savjet je u potpunosti podržao Borisa Miloševića i tu se također pokazuje i potvrđuje politika integracije. To je garancija da će se dogovorena politika provesti i da su manjine prisutne u odlučivanju. Ta odluka je i hrabar potez Vlade, jer je time jasno dala do znanja kakva joj je politička i društvena orijentacija i pokazala da je spremna suprotstaviti se političkim i društvenim netrpeljivostima. Stalne priče o nekim prednostima i privilegijama manjina izuzetno su opasne u ovim vremenima krize kada neki pokušavaju manjine prokazati kao da se na njih neopravdano troši veliki novac pa se automatski već pozicioniraju kao meta nekog mogućeg nezadovoljstva.

RAD NA PUNOJ IMPLEMENTACIJI MANJINSKIH ZAKONA

  • Ima li razmišljanja i planova o zakonskim promjenama koje bi trebale unaprijediti položaj nacionalnih manjina u hrvatskom društvu i kako uopće položaj nacionalnih manjina dalje razvijati i unapređivati?

Savjet je radio na artikuliranju rješenja. Mi ne možemo direktno utjecati na legislativu, ali to možemo raditi preko saborskih zastupnika koji su svi članovi Savjeta. To je i rezultiralo donošenjem važnog Zakona o izboru vijeća i predstavnika nacionalnih manjina prošle godine. Sada namjeravamo pretresti i dodatno potaknuti usklađivanje relevantne zakonske regulative o manjinama s Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina. Pri tome posebno želimo osigurati odgovarajuće zakonske mehanizme kako bi se počela ostvarivati prava nacionalnih manjina na ravnomjernu zastupljenost u sudstvu, javnoj upravi i drugim državnim institucijama. Također, posebnu pažnju u narednom periodu ponovo želimo usmjeriti na složenu problematiku romske nacionalne manjine te zajedno s drugim tijelima vlasti i javne uprave pokrenuti dodatne programe i projekte čiji cilj treba biti unapređenje socijalnog i ekonomskog položaja ove najugroženije nacionalne manjine. Naravno i dalje ćemo djelovati na općem planu promoviranjem i omogućavanjem što ravnopravnijeg učešća nacionalnih manjina u javnom, političkom i kulturnom životu našeg društva. Dakle, nakon što smo uspjeli implementirati zakon o izborima za vijeća i predstavnike sada razmišljamo kako i kojim legislativnim alatima potaknuti punu primjenu Ustavnog zakona. Naravno, ni taj zakon nije zapisan u kamenu, niti je Biblija da ga se ne bi moglo i trebalo mijenjati. Neke stvari su već prevladane, ali neke bitne još nisu implementirane i to u prvom redu zbog neodgovarajućih provedbenih uredbi. Stvari bi se moglo i moralo unaprijediti. Pratimo situaciju. Treba izraditi propise i implementirati ih u hrvatsku legislativu na način da korespondiraju s ciljevima integracije, a ne getoizacije.

TOLERANCIJA JE I PRAVO NA VIŠE ISTINA

  • Jedan od vrlo važnih aspekata djelovanja nove Vlade s jedne i srpske zajednice u Hrvatskoj s druge strane je i poticanje procesa pomirenja i pune normalizacije odnosa. Kako ocjenjujete taj proces i što su po vama ključne pretpostavke i uvjeti da on zaživi i da da konkretne rezultate te u čemu bi se taj napredak i ti rezultati trebali posebno ogledati i pokazati?

To je proces koji ne samo da treba podržavati već je bilo krajnje vrijeme da on otpočne. On neće ići brzo. Proces je opterećen mnogim povijesnim teretima i traumama i političkog i sigurnosnog i ekonomskog aspekta. Njegovi protivnici su neznanje, nekultura, zadrtost, stereotipi i neprihvatljive povijesne rekonstrukcije ( i to ne samo s jedne strane ). Proces treba relaksirati političku klimu u hrvatskom društvu što nije dobrobit samo za manjinu već i za većinu. Taj proces je vrlo slojevit i zahtjeva obostrano mnogo osvješćivanja i edukacije i nadasve tolerancije. A kao što je rekao Carl Gustav Jung tolerancija je pravo na više istina koje moramo razumjeti. To ne znači da ih sve možemo i moramo prihvatiti, ali se moramo naučiti i odvažiti s njima suočiti i s njima se nositi. U toj edukaciji svi smo pozvani sudjelovati, tim više što se znanje jedino množenjem može dijeliti.

  • Sljedeće godina je i godina popisa stanovništva. Popis je važan za manjine. Očekujte li tu određene probleme?

Da, popis je važan za manjine, ali je isto tako važan i za većinu. Očekujemo i tome će i Savjet, u okvirima svojih mogućnosti i nadležnosti, dati doprinos, prije svega apsolutnu i potpuno transparentnost i izbjegavanje bilo kakvih manipulacija i povijesnih revizija. Popis stanovništva je nova prilika u kojem možemo dodatno razviti i učvrstiti društveno i etničko povjerenje, a ne koristiti ga za podizanje međuetničkih tenzija. Aktivno sudjelovanje nacionalnih manjina u tom popisu sigurno će doprinijeti pozitivnoj atmosferi i za to ćemo se zalagati.

  • Približavamo se polovini mandata vijeća i predstavnika nacionalnih manjina. Kako oni funkcioniraju? Je li došlo do napretka u tom važnom segmentu funkcioniranja manjinskih institucija?

Nažalost teško je sada dati relevantnu i cjelovitu ocjenu po tom pitanju. Epidemija je mnogo toga zakočila pa je sigurno i na tom planu ostavila neke negativne posljedice. Međutim, naši kontakti s terenom pokazuju da aktivnosti nisu zamrle i da se polako obnavljaju i intenziviraju pa ćemo u nekom skorom periodu moći dati i utemeljenije ocijene tih aktivnosti. Ono što nam se u ovom momentu čini posebno važnim jeste da se vijeća i predstavnici nacionalnih manjina pripreme i osposobe za moguće promjene koje neki očekuju u sustavu lokalne i regionalne samouprave te da i u tim okolnostima dodatno razvijaju svoju savjetodavnu ulogu, ali i svoju zakonsku poziciju da oni jesu važni sastavni dio lokalne i regionalne samouprave te da tako trebaju biti prihvaćeni i tretirani.

Iz ocjena Savjeta za nacionalne manjine RH o provedbi Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina u 2019. godini

REDUKCIJE MANJINSKIH PRAVA IMALE BI NEGATIVNE POSLJEDICE ZA ČITAVO DRUŠTVO

Analizirajući provedbu Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina tijekom 2019. godine Savjet za nacionalne manjine ocjenjuje zadovoljavajućim stanje u području ostvarivanja kulturne autonomije nacionalnih manjina. No, ostvarivanje prava pripadnika nacionalnih manjina na službenu i javnu uporabu jezika i pisma, prava na pristup javnim medijima te ulogu vijeća i predstavnika prema ocjeni Savjeta u implementaciji primjetne su i nadalje prepreke i poteškoće. Međutim, Savjet ocjenjuje kako aktualna Vlada Republike Hrvatske pokazuje puno viši stupanj senzibiliteta za nacionalne manjine, nego prethodne Vlade vraćajući ih s političke margine u javni, kulturni i politički život Republike Hrvatske što se ogleda kroz sve veće ostvarivanje manjinskih prava, provedbom koalicijskog sporazuma zastupnika nacionalnih manjina s aktualnom Vladom te donošenjem i provedbom Operativnih programa za nacionalne manjine za razdoblje 2017. – 2020. godine.

U odnosu na prethodna razdoblja tijekom kojih su sredstva Savjeta od 2010. godine smanjena za više od 30% čime je doveden u pitanje redoviti sustav financiranja kulturne autonomije, provedbom Operativnih programa pripadnici nacionalnih manjina su dodatno učvrstili društvenu i političku poziciju. Vlada je preuzela konkretne i mjerljive obveze osiguravanjem stabilnosti djelovanja udruga i ustanova manjina te pružanjem mogućnosti za unaprjeđenje njihovog rada, a Savjet za nacionalne manjine kao krovna manjinska institucija u Republici Hrvatskoj dobio je mogućnost da dalje jača svoju poziciju i ulogu u kreiranju manjinske politike.

Analizirajući stanje manjinskih prava u Republici Hrvatskoj u izvještajnom razdoblju, Savjet konstatira da je nakon ulaska u Europsku Uniju, nažalost došlo do pokušaja smanjivanja dosegnutih prava, kontinuiranim akcijama od strane nekih političkih grupacija vezanih uz civilno društvo, zahtjevom za smanjenim brojem zastupnika koji proizlazi iz njihovog postotka, kao i na onemogućavanje odlučivanja manjinskih zastupnika o bitnim pitanjima poput pitanja Državnog proračuna. Spomenute akcije direktno zadiru u današnje ustavno uređenje Republike Hrvatske te bi se njihovom realizacijom urušila stečena prava definirana Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina, a što bi imalo više nego negativne i devastirajuće posljedice na cijelo društvo.

Tijekom 2019. godine gotovo svakodnevno smo svjedočili, kako na javnom medijskom servisu tako i na privatnim i lokalnim TV i radio postajama, elektroničkim medijima i portalima, prisutnosti govora mržnje i revizionizma povijesnih događaja i cjelokupnih povijesnih razdoblja, neprofesionalnosti pojedinih urednika i novinara koji otvoreno zastupaju stavove koji su u suprotnosti s temeljnim europskim vrijednostima. Medijski prostor ispunjavaju pojedinci i grupe koji kroz prepravljanje povijesti provlače i poruke da je legitimno i fizički se obračunavati s neistomišljenicima. Savjet upozorava na izvještaje međunarodnih novinarskih tijela i institucija (npr. Izvješće Međunarodne misije novinarskih udruga i organizacija za zaštitu slobode izražavanja), koji apostrofiraju govor mržnje u hrvatskom medijskom prostoru i potrebu njegova suzbijanja.

Dužnost je javnih medija da doprinose promicanju i poštivanju temeljnih ljudskih prava i sloboda, razumijevanju i poštivanju različitosti te uključivanju manjinskih pitanja u sve programe Hrvatske radiotelevizije, čime bi se pridonijelo razvoju kulture dijaloga između većine i manjine kao ravnopravnih subjekata političkog, kulturnog i društvenog života Republike Hrvatske.

Institut STINE